Bijelo je bijelo….paše svima I svugdje…djeluje mladenački I svježe…slike će dočarati moje šture riječi ….
nakon dosta farbanja jer se smeđa I nije dala tako lako ipak je bijela zabijelila…nešto sasvim drugačijemalo iz bližeg….
Sigurno se pitate kakav je to polustolić…to vam je kada vam skoro pola stola fali. Ali nekad nam baš paše takav polustolić! Tako je i meni trebao stolić ali ne cijeli i došla ja na ideju da ga skratim za jednu nogicu…i sjeo je savršeno. U sljedećim slikicama vidjet ćete od kraja do početka cijeli proces polustolića…
Ovako je to izgledalo na kraju priče.
Polustolić koji je sjeo više nego savršeno!
U mojoj najdražoj kombinaciji boja sve je sjelo na svoje mjesto, i staro ogledalce se malo ponovilo i to je to…još jedna mala obnova iz starog u novo!
A ovako je izgledalo prije svih radova …piljenja, brušenja i farbanja. Davno prije sam počela pripremu ali nikad nije došlo do kraja…sva sreća…
Nakon intervencije ubodne pile jadan je stolić ostao bez jedne nogice
Mali pogled i sa zadnje strane
Zatim malo brušenja i bojanja i dođemo do rezultata koji se vidi na prvoj sličici
Dugo sam razmišljala…kao i za sve…kako da sredim stolić u dnevnom boravku. Prvo sam mislila šibnuti u neku jaku boju, pa onda u shabby sa nekakvim ružicama ali sve mi to bilo nekako klasično.
Onda mi palo na pamet da bi mogla staviti par slikica od klinaca. Iako je dragi bio skeptičan, uspjela sam ga nagovoriti da bi i on sada bio zadovoljan kako to izgleda. Fora, malo drugačije…
U nedostatku novih starina situacija nas natjera da preuredimo već preuređeno (ha,ha,ha). Curke su u staroj sobi dobile preuređeni luster ali po preseljenju u novu kućicu on je ostao po strani dok mu se nije našlo novo mjesto.
Dobio je novo mjesto u hodniku ali staro preuređenje nije odgovaralo novoj situaciji te sam krenula u novo preuređenje, koje mi naravno uopće nije teško palo.
Da se malo podsjetimo početaka…
A curinu sobu je dobio novo ruho….
I sada….njegov trenutni izgled na novom mjestu….
Tko zna što ga još čeka
Kao što je već poznato da sam ja morsko dijete bio je logičan slijed da u uređenju svoje kućice upotrijebim stvari koje imaju veze s morem. Tako je došao red na svijetlo iznad šanka. Gledali smo puno lustera po centrima i stvarno je bilo prekrasnih i ne loših, ali nijedan nije baš onako sjeo kako treba. Dugo sam u glavi kombinirala što i kako i onda sam na tavanu (kod jednog čišćenja ) ugledala naplavinu koju smo dovukli s Korčule s ne znam kojeg ljetovanja i to je bilo to!
Zaposlila muža da pričvrsti šarafe…našli kabel za struju…grlo za žarulju i krenuli na posao. Za nekih sat dva posla mi smo imali prekrasno svijetlo iznad šanka.
Posebno – jer je naplavina s Korčule, unikatno – nitko nema takvo i u današnje vrijeme jako korisno - jeftino svijetlo.
Eto, tako je i svijetlo iznad šanka sređeno i sad idem dalje….